Dan nezavisnosti
Dan nezavisnosti BIH
Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine nacionalni je praznik koji se obilježava 1. marta svake godine, a kojim se proslavlja nezavisnost Bosne i Hercegovine od Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Održan je 29. februara i 1. marta, a označavao je opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje, a ujedno je bio i uvod u rat.
Punoljetni građani Socijalističke republike Bosne i Hercegovine glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine nareferendumu na kojem je jedino pitanje bilo:
Nezavisnost su snažno podržali uglavnom Bošnjaci i Hrvati, dok je veći broj Srba bojkotirao referendum[2] usljed SDS-ovog poziva da Srbi ne glasaju na referendumu. Referendumu je pristupilo ukupno 2.073.568 glasača što je predstavljalo izlaznost od 63,6%. Od ukupno izašlih na glasanje njih 99,7%[2] glasalo je za nezavisnost, a 0,3% protiv te odluke. Rezultati referenduma prihvaćeni su 6. marta iste godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine.
Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995, neposredno nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini i tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine.
Prethodno je Zakon o 1. martu donijela Skupština Republike Bosne i Hercegovine, 28. februara 1995. No, na osnovu ovog akta, danas se Dan nezavisnosti obilježava samo u jednom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, odnosno u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Parlament je 28. februara 1995. donio odluku da se 1. mart slavi kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.[3][4] Dan nezavisnosti prvi put je proslavljen 7. aprila 1995. Evropska ekonomska zajednica priznala je ovaj dan kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.[5]
Vlada Republike Srpske osporava ovaj dan, te se on zbog toga slavi samo u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
Hercegovine.
Sta se desilo poslije?
HDZ BiH imao je primjedbu na referendumsko pitanje i postavio je zahtjev za nacionalnim kantonima. Iako to pitanje nije razmatrano u Skupštini SR BiH, bilo je prihvaćeno od strane međunarodne zajednice i kasnije je ponuđeno u raznim planovima i prijedlozima.
Prijedlog HDZ BiH za referendumsko pitanje bio je sljedeći: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?
Bez obzira na odbijanje promjene referendumskog pitanja muslimanskog vrha, HDZ BiH, kao i službeni Zagreb, i dalje je u potpunosti podržavao nezavisnost BiH te pozivao Hrvate da izađu na referundum i glasaju za nezavisnost. Srbi su, kao što je bilo i očekivano, bojkotirali referendum, tako da je na glasanje izašlo oko 64 posto biračkog tijela, od kojih se 99,7 posto odlučilo za nezavisnost.
Na osnovu ishoda referenduma tadašnja Evropska zajednica je 6. aprila 1992. priznala Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. BiH je u UN primljena 22. maja iste godine.
I neke Evropske države su obilježavale Dan nezavisnosti BiH:
"Tradicionalno sa brojnim institucijama, udruženjima i organizacijama godinama u dijaspori obilježavamo Dan nezavisnosti i Dan državnosti BiH, ali i druge značajne datume za našu zemlju i narod", saopćio je publicista i koordinator obilježavanja Dana nezavisnoti BiH u dijaspori Adis Tanović.
Ove godine je, kako je to saopćeno, partner projekta i pokrovitelj programa Gradska uprava Sarajeva.
"Glavni organizator manifestacija je Islamska manifestacija Bošnjaka u dijaspori, čiji članovi su izuzetno dobro integrisani u društvo, ali ono što raduje, i suviše daleko od asimilacije. Upravo ovakvi projekti su potrebni dijaspori, kako bi se spiječila asimilacija i zadržala ljubav prema domovini", stoji u saopćenju.
Navodi kako su pored Islamske zajednice, koja ima nevjerovatnu infrastrukturu u Zapadnoj Evropi vrijednu stotine miliona eura, partneri projekta brojna udruženja i organizacije, koja također daju doprinos u očuvanju prije svega bosanskog jezika i identiteta.
"Prva manifestacija bit će održana u Minhenu 28.02. u sali IKC Sabur u Minhenu, gdje će biti prikazane izložba fotografija i dokumentari film o stradanju Bošnjaka u brojnim gradovima svoje domovine nakon proglašenja nezavisnosti", navodi se u saopćenju Adisa Tanovića.
Pored navedene izožbe, bit će promovisano novo izdanje Turističkog vodiča Sarajevo, koje je izašlo pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, te predstavljena izložba fotografija "Kulturno historijsko naslijeđe Sarajeva" pod pokroviteljstvom Gradske uprave Sarajeva.
"Druga manifestacija će biti održana u saradnji Konzulata BiH u Štutgartu i džemata Štutgart. Generalni konzul gosp. Began Muhić koji od samog početka učestvuje u organizaciji ovog događaja, od velike je pomoći našim ljudima koji žive u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg", stoji u saopćenju.
Već naredni dan u velikoj sali u Kolnu bit će održana još jedna velika manifestacija u Njemačkoj. Potom slijede i u drugim gradovima Hamburgu, Odenseu, Malmeu, Kopenhagenu, Stockholmu, Motali, Helsinborgu, Wiesbadenu...
U Gradskoj vijećnici u Mannheimu bit će, kako je to saopćeno, svečano obilježen Dan nezavisnosti BiH, uz prisustvo brojnih uspješnih Bošnjaka, ali i gradonačelnika i predstavnika Gradske uprave Mannheima. U Orebru će 7. marta na manifestaciji povodom Dana nezavisnoti biti svečano otvorena "Bosanska kuća", koja će biti najveći bošnjački i islamski centar u Skandinaviji.
Također i u Ženevi i Cirihu su planirane velike manifestacije. Program se završava u njemačkim gradovima Penzbergu i Rosenheimu, gdje će biti završena jednomjesečna turneja obilježavanja Dana nezavisnosti BiH.
Ove godine je, kako je to saopćeno, partner projekta i pokrovitelj programa Gradska uprava Sarajeva.
"Glavni organizator manifestacija je Islamska manifestacija Bošnjaka u dijaspori, čiji članovi su izuzetno dobro integrisani u društvo, ali ono što raduje, i suviše daleko od asimilacije. Upravo ovakvi projekti su potrebni dijaspori, kako bi se spiječila asimilacija i zadržala ljubav prema domovini", stoji u saopćenju.
Navodi kako su pored Islamske zajednice, koja ima nevjerovatnu infrastrukturu u Zapadnoj Evropi vrijednu stotine miliona eura, partneri projekta brojna udruženja i organizacije, koja također daju doprinos u očuvanju prije svega bosanskog jezika i identiteta.
"Prva manifestacija bit će održana u Minhenu 28.02. u sali IKC Sabur u Minhenu, gdje će biti prikazane izložba fotografija i dokumentari film o stradanju Bošnjaka u brojnim gradovima svoje domovine nakon proglašenja nezavisnosti", navodi se u saopćenju Adisa Tanovića.
Pored navedene izožbe, bit će promovisano novo izdanje Turističkog vodiča Sarajevo, koje je izašlo pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, te predstavljena izložba fotografija "Kulturno historijsko naslijeđe Sarajeva" pod pokroviteljstvom Gradske uprave Sarajeva.
"Druga manifestacija će biti održana u saradnji Konzulata BiH u Štutgartu i džemata Štutgart. Generalni konzul gosp. Began Muhić koji od samog početka učestvuje u organizaciji ovog događaja, od velike je pomoći našim ljudima koji žive u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg", stoji u saopćenju.
Već naredni dan u velikoj sali u Kolnu bit će održana još jedna velika manifestacija u Njemačkoj. Potom slijede i u drugim gradovima Hamburgu, Odenseu, Malmeu, Kopenhagenu, Stockholmu, Motali, Helsinborgu, Wiesbadenu...
U Gradskoj vijećnici u Mannheimu bit će, kako je to saopćeno, svečano obilježen Dan nezavisnosti BiH, uz prisustvo brojnih uspješnih Bošnjaka, ali i gradonačelnika i predstavnika Gradske uprave Mannheima. U Orebru će 7. marta na manifestaciji povodom Dana nezavisnoti biti svečano otvorena "Bosanska kuća", koja će biti najveći bošnjački i islamski centar u Skandinaviji.
Također i u Ženevi i Cirihu su planirane velike manifestacije. Program se završava u njemačkim gradovima Penzbergu i Rosenheimu, gdje će biti završena jednomjesečna turneja obilježavanja Dana nezavisnosti BiH.
Pjesma o BiH
Poslije je počeo rat u BiH
Rat u Bosni i Hercegovini je opće prihvaćeni naziv za međunarodni oružani sukob na području Bosne i Hercegovine, koji se vodio između 18. rujna 1991. i 14. prosinca 1995. godine. Smatra se dijelom jednog od sukoba raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Suprotsavljene snage su bile Republika Bosna i Hercegovina i samoproglašeni srpski i hrvatski eniteti unutar Bosne i Hercegovine, Republika Srpska (prvobitno Srpska Republika Bosna i Hercegovina) i Hrvatska Republika Herceg-Bosna, koje su podržane od SR Jugoslavije i Republike Hrvatske.
Sve tri strane koriste različit naziv i nadnevak početka rata. Hrvati, protekli rat, nazivaju Domovinski rat, a za početak rata obično uzimaju 1. listopada 1991. godine, kada je JNA razorila hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini.Pouzdanija je mjera početka da je velikosrpska agresija započela u Hercegovini već 19. rujna 1991., kad je JNA s 20-ak tisuća vojnika zauzela Dubravsku visoravan. Već sutradan je napala, zatim potpuno razorila te nastavila napadati ka Slanom i Dubrovniku, dok je drugom branom zauzela zračnu luku u Mostaru, grad Mostar, te se rasporedila na granice općine Mostara, davši do znanja da i općinu Mostar pripaja Republici Srpskoj, te odsijecajući Mostar od ostalog dijela zapadne Hercegovine.
Srbi iz Bosne i Hercegovine ga nazivaju Obrambeno-otadžbinski rat, a za početak uzimaju 1. ožujka 1992.godine, napad na svadbenu povorku, u kojem je ubijen mladoženjin otac (stari svat) na Baščaršiji, u Sarajevu;inače je već 9. siječnja 1992. godine proglašena Republika Srpska, s nejasnim granicama, u jasnoj povredi suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti BiH Bošnjaci ga nazivaju Agresija na Bosnu i Hercegovinu, a za početak uzimaju 1. travnja 1992. godine, kada su srpske paravojne postrojbe po naređenju šefa srbijanske tajne službe Jovice Stanišića prešle granicu, napale grad Bijeljinu i izvršile prvi pokolj Bošnjaka.
Rat je bio dijelom raspada SFRJ, kao nova epizoda velikosrpske agresije. Nakon slovenskog i hrvatskog razdruženja od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije tijekom 1991. godine, multietnička Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, koja je bila naseljena muslimanskim Muslimanima-Bošnjacima (44%), pravoslavnim Srbima (31%) i katoličkim Hrvatima (17%), na referendumu 29. veljače i 1. ožujka 1992., se odlučila za neovisnost.SDS), koji su bojkotirali referendum i spriječili njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje, u siječnju proglašenim dijelom Srpske Republike BiH. Nakon proglašenja neovisnosti (EZ i SAD su priznali RBiH, 6. i 7. travnja, a u UN je primljena 22. svibnja), bosanskohercegovački Srbi koje je podržavala srbijanska vlada Slobodana Miloševića i Jugoslavenske narodne armije (JNA), mobilizirali su svoje snage unutar Republike Bosne i Hercegovine kako bi prisvojili što više prostora koji će proglasiti za srpski teritorij, što se uskoro pretvorilo u velikosrpsku agresiju diljem zemlje, popraćenu etničkim čišćenjem Muslimana u Podrinju, Hrvata u Bosanskoj Posavini te Muslimana i Hrvata u Bosanskoj krajini.
To su odbili politički predstavnici Srba (
To je prvenstveno teritorijalni sukob, u početku između srpskih snaga, uglavnom organiziranih u Vojsci Republike Srpske (VRS), na jednoj strani i na drugoj strani hrvatskih snaga u Hrvatskom vijeću obrane (HVO) i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), većinom sastavljene od Muslimana. Ovdje se radilo dakle o dvjema stranama, velikosrpskog agresora i vojnih snaga koje su branile BiH: Hrvata i Muslimana. Hrvatskoj nesklone zemlje odnosno zemlje nesklone savezu Hrvata i Muslimana praktično od prvih mjeseca rata govorili su o "trima zaraćenim stranama", premda su u stvarnosti postojale samo dvije strane.središnju Bosnu, uz svesrdnu potporu britanskih agenata koji su pripremili teren, izbio je hrvatsko-muslimanski rat, rat unutar rata, koji se potom širi na sjevernu i središnju Hercegovinu. Sporazumom, potpisanim u Washingtonu, 18. ožujka 1994., uspostavljena je Federacija Bosne i Hercegovine, kojom je obnovljeno savezništvo Bošnjaka i Hrvata. U zajedničim operacijama, u kojim je glavnu ulogu imala Hrvatska vojska, oslobođen je velik dio zapadne Bosne.
Poslije, potkraj 1992., zbog gubitka teritorija u istočnoj Bosni (Podrinje) i velikog preljeva muslimanskih izbjeglica u
Nakon genocida u Srebrenici i drugog masakra na Markalama, Sjevernoatlanski savez (NATO) je intervenirao u oviru operacije Namjerna sila, granatirajući važne položaje Vojske Republike Srpske, što se uz oslobađanje zapadne Bosne, pokazalo kao ključno u okončanju rata. Rat je priveden kraju potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, u Parizu 14. prosinca 1995. Mirovni pregovori održani u gradu Daytonu, u američkoj saveznoj državi Ohio, završeni su 21. studenog 1995. Uspjeli pregovori, poznati su pod nazivomDaytonski sporazum, čiji je sastavni dio Ustav Bosne i Hercegovine, koji određuje današnju Bosnu i Hercegovinu.
Rat je bio obilježen žestokim napadima, prekomjernim i neselektivnim granatiranjem, etničkim čišćenjima,koncentracijskim logorima, masovnim pokoljima i silovanjima. Događaji poput opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici, postali su simboli ovoga rata. Prema izvješću američke Središnje obavještajne agencije (CIA) iz 1995., može se procijeniti da su snage Srba u Bosni i Hercegovini odgovorne za 90% ratnih zločina počinjenih tijekom sukoba. Svi glavni osnivači, tj. političke i vojne vođe Republike Srpske u vrijeme njenoga nastanka -Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Ratko Mladić - osuđeni su na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, za zločin protiv čovječnosti, istrebljenje, ubojstva, ubojstvo kao kršenje zakona ratovanja, deportaciju, nehumana djela i prisilno premještanje, širenje terora, protupravne napade na civile, kršenja pravila rata i uzimanje talaca.] S početkom 2008., Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju(ICTY) osudio je ukupno 45 Srba, 12 Hrvata i 4 Bošnjaka zbog ratnih zločina, počinjenih tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
U Ratu u Bosni i Hercegovini je poginulo 101.040 ljudi, od čega 38.239 civila (31.107 Bošnjaka, 4.178 Srba, 2.484 Hrvata, 470 ostalih) i 57.701 vojnik (30.906 Bošnjaka, 20.775 Srba, 5.919 Hrvata, 101 ostalih). Među poginulima bilježi se 86.039 muškaraca, 9.901 žena i 5.100 osoba za koje nije upisan spol. Najviše je žrtava, 44.204, bilo 1992. godine.
Rezultati rata
U ratnim operacijama u ljeto i jesen 1992., uspostavlja se ratna linija između srpskih snaga i snaga druga dva naroda koja se do kraja 1994. neće bitnije mijenjati. Iako su srpski izvori tvrdili kako Vojska Republike Srpskekontrolira oko 70 % teritorija, što se čini pretjeranim, svakako taj postotak nije bio manji od 60 %. Na neokupiranom prostoru, Hrvati su držali oko 16 %, a Muslimani oko 21 % teritorija Bosne i Hercegovine. Odlučujući trenutak prve faze rata postaje napad na Sarajevo, početkom svibnja. Neuspjeh napada značio je trenutni neuspjeh projekta stvaranja Velike Srbije o kome su srpski dužnosnici otvoreno govorili.
Najkvalitetniji dio teritorija pod nadzorom Vojske Republike Srpske bila je banjalučko-dobojska regija, s brojnim stanovništvom i urbano-industrijskim centrima. Područje jugozapadne Bosne, od Drvara do Kupresa, slabo je naseljeno i razvijeno, a otprije je poznato kao demografska "crna rupa" Bosne i Hercegovine, bez dovoljno domicilnog stanovništva za funkcionalnu obranu. Podrinje je značajno zbog hidroenergetskog potencijala rijekeDrine i velikog rudnog bogatstva, ali protjerivanjem većinskog muslimanskog stanovništva ostalo je bez demografskog potencijala. Istočna Bosna i Istočna Hercegovina su brdsko-šumski i krški krajevi, također rijetko naseljeni i slabo razvijeni. Tek zauzećem najvećeg dijela Bosanske Posavine, Republika Srpska je stekla značajnije kvalitetne teritorijalne dobitke. Srpske snage nisu uspjele u svome osnovnom naumu: brzom zauzimanju teritorija Bosne i Hercegovine i kvalitetnom osiguranju najvažnijih komunikacijskih pravaca prema tzv. Republici Srpskoj Krajini u Hrvatskoj. Stoga su u jesen 1992., nakon zauzimanja Jajca, prešle u strategijsku defanzivu koja će trajati do kraja rata.
Dan nezavisnosti se obilježava svakog 1.marta
Bosna je sada jedna samostalna i prkosna država koji je do sada proživjela svakakve okupacije i svkakva carstva.
-
Primjedbe
Objavi komentar